Koji Habara o Gacki je čitao još kao dječak u knjizi svoga sunarodnjaka koju ju je objavio nakon boravka na toj rijeci 1979. godine. Sve što je pročitao o Gacki, Habaru je istinski i trajno zainteresiralo i zarekao se da će kad-tad ribariti na toj rijeci. Prilika se ukazala kad je prošlog ljeta, boraveći kao zastupnik u predstavništvu tvrtke Siemens u Njemačkoj, odlučio blizinu Hrvatske iskoristiti za posjet Gacki. Putem interneta pronašao je apartman obitelji Lončar i – došao.

Tijekom pet dana njegovi domaćini potrudili su se učiniti mu boravak što ugodnijim i sadržajnijim pa su ga odveli i do jadranske obale, od Senja do Karlobaga, do mlinica na vrilima Gacke i medvjeðeg utočišta u Kuterevu.

– Prva riječ na hrvatskom koju je naučio bila je »rakija«. Kad bi se vratio iz ribolova, odmah bi tražio »rakiju«, i to je, uz »kofi«, bila ključna riječ u sporazumijevanju sa susjedima. Jedne večeri smo uz roštilj pripremili i rižu, a Koji je bio više nego oduševljen. Priznao nam je da u Njemačkoj nigdje nije bilo riže i da je umirao od gladi. Stalno je govorio kako u Hrvatskoj imamo kvalitetan život u odnosu na Japan, bez obzira na razlike u socijalnom statusu. Sviðalo mu se naše radno vrijeme, kuće s prostranom okućnicom i širok krug prijatelja i poznanika. Prije dva dana je javio da će nam opet doći u rujnu, ispričao nam je Denis Lončar. A iz knjige o ribolovu, ispisane japanskim pismom, uspjeli smo pročitati samo dvije riječi, naravno, jer su napisane latiničnom grafijom: Otocac i Gacka. Možemo reći i da se prizori s crno-bijelih fotografija Gacke iz 1979. nisu promijenili do danas.

Izvor; www.novilist.hr Manja Kostelac Gomerčić