
Kolak iz Lešća, sela istočno od Otočca, na obalama rijeke Gacke. Čovjek je to koji se od svoje najranije mladosti prepustio glazbi, onoj tradicionalnoj, ali i onoj obraðenoj, koja se može svrstati u različite žanrove, ali uvijek glazbi. Vješt je u sviranju mnoštva žičanih instrumenata, od tamburice dangubice pa do klasične gitare. No, odlazak u mirovinu, a zdravlje i životna snaga ga još jako dobro služe, usmjerio ga je u jednom drugom pravcu, treba li reći, vezanom za glazbu? Mate se bavi izgradnjom žičanih instrumenata.
Pravi je užitak biti u njegovoj radionici namijenjenoj samogradnji ovih glazbala. Nije pretjerano reći da je radionica k'o apoteka, doslovno je tome tako. A opet kad se vide alati, šeme i šablone iscrtane na debelu kartonu, kalupi za savijanje stranica glazbala, alati koje je sam izgradio kako bi precizno mogao izmjeriti na tisućinku milimetra debljinu obraðena drveta, sve to prosječnom oku daje do znanja da se Mate sasvim prepustio ovome lijepome zanimanju.
Pored tamburica samica, ili dangubica, odnosno kuterevki, izraðuje Mate primove, kontre, klasične gitare, bisernice...Iz razgovora s njim doznali smo da se gradnjom žičanih glazbala počeo baviti odavna, no to je bilo onako, sporadično, tu i tamo, kada mu je trebalo i ako je kojemu prijatelju trebala tambura. Sada je to redovito njegovo bavljenje specijalnim i odabranim vrstama drveta i obradom. A da bi se dobilo kvalitetan instrument, i drvo mora biti kvalitetno. Zato sâm u šumi odabire odreðene vrste drveta, pazeći na gustoću 'žice', na starost, mjesto rasta i tko zna što još sve. Pored tamburica samica, ili dangubica, odnosno kuterevki – kako ih Gačani nazivaju, izraðuje Mate primove, kontre, klasične gitare, bisernice, već što spada u klasičan repertoar žičanih instrumenata u hrvatskoj glazbi. Pozabavio se on i gradnjom kontrabasa, namijenjenoga njegovu sinu koji se bavi sviranjem, a voli reći da je taj kontrabas vidio i Beč. Naime, sin je svirao u orkestru 100 hrvatskih tamburaša u Beču.
Za sada je Mate u Gackoj usamljen u izradi žičanih instrumenata, izuzev Kuterevaca koji se po tradiciji bave tamburicom dangubicom – kuterevkom. Usamljen je on u tom zvanju i u Ličko-senjskoj županiji, a proizvoðača žičanih instrumenata nema mnogo ni u Hrvatskoj. Iako je u gradnji instrumenata budućnost pred njim, pomalo žali što nema mlaðih snaga koje bi se učile ovoj umjetnosti, grubo bi bilo reći zanatu. Ako će i ovaj članak pridonijeti tome da se tko od mlaðih okuša u ovome poslu, svrha će biti postignuta.
Izvor; www.novilist.hr Milan KRANJČEVIĆ
Zima za violinu
Da su Mati instrumenti prava strast, govori i činjenica da se okušao i u gradnji violine. Naravno da u tome nije imao nikakvo iskustvo. Prikupio je opsežnu literaturu, moglo bi se reći sve do čega se može doći, i jedna cijela zima posvećena je toj violini. Silno je ponosan na nju, pritom je sasvim realan i svjestan da taj prvi primjerak ne može biti i najbolji, ali ga je ohrabrila spoznaja da je njegova violina, u rukama pravih majstora u Rijeci, ocijenjena kao sasvim pristojan instrument.